Prijateljica me izdala i otela momka, to je najbolje što mi se dogodilo u životu

Živa je istina – ono što te ne ubije, ojača te. I učini novom osobom. Boljom osobom. Osobom kakva si oduvijek trebao biti. Znam to iz lekcije za koju ni u snu nisam mislila da ću je naučiti.

Na neki sam način uvijek bila ovisna o određenim ljudima. Moja nekad najbolja prijateljica, a danas samo sjećanje, bila je jedna od tih ljudi. Tamara i ja znale smo se još od osnovne škole i ona je bila moja srodna ženska duša.

Nije bilo toga što Tami, kako joj je bio nadimak, nije znala o meni, a ni toga što ja nisam znala o njoj. Nema toga što moja nekad najbolja prijateljica i ja nismo proživjele skupa. O tome bi se mogli napisati romani, a neke stvari možda i nisu za javnost… Ma svako ko je godinama imao najbolju frendicu s kojom je proživio i najluđe tinejdžerske dane znat će o čemu pričam. To je jednostavno neka posebna povezanost i siguran si da će trajati do kraja života. Da imaš prijateljstvo koje ništa ne može prekinuti.

Mogla sam se zakleti u bogove, anđele, majke da će zauvijek biti tako. Ali glavni igrač zvan život čijim koncima niko ne može pobjeći, želio je drugačije. Ženska prijateljstvo nerijetko kriju i neku dozu ljubomore, ali između Tamare i mene ljubomore nikada nije bilo. Dečkima smo jednako bile zanimljive i uvijek je svaka imala nekog udvarača ili dečka i nije bilo šanse da će se Tamara upucavati dečku koji se meni svidio ili obrnuto, jednostavno nam je prirodno došao taj nepisani kodeks prijateljstva. Iako smo pohađale različite srednje škole i fakultete, Tamara i ja i dalje smo ostale najbolje prijateljice.

Pred kraj fakulteta upoznala sam Zorana iz Rijeke. U Zagreb je došao na studij i bio je godinu i pol stariji od mene. Dan po dan i zaljubila sam se u njega. I on u mene. Zoran možda nije bio najzgodniji, ali je bio šarmantan, duhovit, zanimljiv, uzbudljiv, pomalo tajanstven, baš je imao nekakvu neodoljivost u sebi. Postala je to dosta ozbiljna veza u kojoj sam se ja osjećala potpuno sigurno, željeno i voljeno. I ovisnički o Zoranovoj prisutnosti. Koliko god vremena sam provodila s njim, trudila sam se ne zapostaviti Tamaru koja nije bila u ozbiljnoj vezi. Često bih je pozivala s nama na kafu, u kino, pa i na moru je jedno ljeto bila s nama. Bili smo baš dobar trio. Kada se sada sjetim, zapravo i predobar…

Tamara se i meni i Zoranu znala požaliti da bi htjela upoznati nekog dečka za ozbiljniju vezu, a kako to lakše izvesti nego preko prijateljičinog dečka? Zoran joj je pokušao namjestiti prvo jednog, a onda drugog prijatelja, ali s nijednim nije kliknula. O svojim ljubavnim neuspjesima tada je sve češće počela govoriti samo Zoranu. Nekad su se čuli i telefonski, a Zoran, kakav je bio, uvijek džentlmenski raspoložen prema curama, strpljivo je slušao njene jadikovke i pokušao je utješiti.

Tada mi je jedan dan rekao i da su bili na kafi. Sami. Nešto me je samo štrecnulo. Ma nije to ništa. Pa Zoran voli tebe, Tamara ti je najbolja prijateljica, ma i sestra. Ne budi paranoična. Ali kako onda objasniti to što mi se Tamara počela rjeđe javljati? Zapravo mislim da smo se nakon te njihove prve kafe vidjele samo još četiri, pet puta. Počela sam osjećati i da se sa Zoranom nešto događa, ali na svako moje pitanje odgovarao je da bezveze dramim.

NA TU POMISAO ODUZIMALE SU MI SE NOGE

Ta čuvena ženska intuicija nije mi dala mira i odlučila sam napraviti nešto za što sam mislila da rade samo lude žene – slijediti ga. Možda sam i ja u tom trenutku bila luda. Jedan vikend Zoran mi je rekao da ide na kafu s prijateljem. Sjela sam u tatin automobil i potajice ga slijedila. Taman sam stigla kad je ulazio u kafić, a onda – šok. Za nekoliko minuta ušla je i Tamara. Toga trena sve mi je bilo jasno…

Ali zapravo ne želim sada više pisati o tome što se sve dogodilo poslije toga, važno je jedino da su Zoran i Tamara završili zajedno. Želim pisati o tome kako sam se ja tada osjećala i što sam iz toga naučila. Jer njih dvoje više nisu bitni.

Za mene je to bio kraj svijeta. Takvo crnilo nikada prije i poslije nisam doživjela. Nije mi bilo apsolutno do ničega. Bojala sam se izaći van da ih negdje ne sretnem. Išla sam samo rutama za koje sam bila sigurna da ih tamo neće biti.

Trebalo je i nekoliko sedmica da s drugim prijateljicama budem sposobna razgovarati o tome što mi se dogodilo. Sve su me pokušale utješiti, ali njihove riječi dale su mi samo trenutno olakšanje. Na pomisao Tamare i Zorana zajedno oduzimale su mi se noge. Da li sam u životu mogla doživjeti veću izdaju?

A onda jednog dana kao da sam doživjela prosvjetljenje. Podstaknuto riječima koje zvuče kao klišej, ali u ovom slučaju sigurna sam da su potpuna istina jer ih je izrekla – moja mama. On tebe jednostavno nije vrijedan. Ti si predobra za njega. A ni Tamara nije vrijedna da ti bude prijateljica. Ona je nekada možda bila dobra osoba, ali očito se promijenila. Ti zaslužuješ bolje. I nikada ne dozvoli da ti o drugim ljudima ovisi život.

I druge prijateljice tješile su me sličnim riječima, ali kada ih čuješ od mame, one imaju drugačiju težinu, otvore ti oči i daju novu volju za životom. Da, kada dobiješ potvrdu od osobe koja te najbolje poznaje i za koju znaš da ti milijardu posto želi sve najbolje, stvari počinješ gledati potpuno drugim očima. I počneš se mijenjati, baš kao što se promijenila i moja nekad najbolja prijateljica. Samo što sam se ja promijenila na bolje.

Zapravo sam postala osoba kakva sam oduvijek željela biti. Koja može biti sama, štaviše uživa u vremenu provedenom sa samom sobom, jer takve te lekcije prije svega nauče kako da bolje upoznaš sebe i kako da sebe stavljaš na prvo mjesto. S vremenom se osjećaj razočaranja negdje izgubio, a pojavio se potpuno novi osjećaj uživanja u mirnom životu u kojem drame nisu potrebne. U kojem te nije strah reći ono što stvarno misliš jer ako se drugima i ne svidi tvoje mišljenje, to je njihov problem.

I ono najbolje – riješila sam se ovisnosti o ljudima. Više o nikome nisam ovisna. Osim o kavi, siru i svojim mačkama. I sada imam samo prijateljice, a najbolja prijateljica – to sam sama sebi. Neopterećena, slobodna, svoja, sretna i spremna na sve lekcije koje je život još pripremio za mene. I zato ću uvijek biti zahvalna na teškoj lekciji koja je zapravo ispala najbolje što mi se dogodilo u životu, prenosi “Zadovoljna“…